Ratimir – Raco Delević - Kad vrijeme sporo leti

Ratimir – Raco Delević

Kad vrijeme sporo leti

Kad smo, zajedno, Crkvaši, Pizanjeri i Palmaši,

dešetavali mreže od srdela,

ribali pod svijeću, po Tunji i iza Grada,

fatali sarge i cipole na rupu od smeta,

na oni žuti sir iz velikije konata,

ćaše se ufatit dobrije komata…

Čekali smo brzu prugu u 11 i dvadeset i pet i pô

Filip je karivolom punio “Avalu”,

Savo je fetao pršut da se vidjelo kroz njega,

Marko i Bogdan plutali na vrh Školijere,

Mito uz trešetu vikao: jebeš ti budalu,

a jugo valjao krše do pola Brijega…

Lucije sa hladnog sjevera grijale su nam srca,

Njare, Slavka i Tamara su bile ljepše od svih Lucija,

Mimove trube čule se, pred noć, ispred palama,

Marija, kristalnim glasom, pjevala o moru,

gospodin Vaso skidao bijeli šešir uz pozdrav,

bilo je tada života u našim kalama…

Ratimir – Raco Delević