Na dan sprovoda
gosp. Joka Lajinovića
Srbina Dubrovačkoga
rodom iz Novoga
Sprovod brojni koj’ Te prati
Na konačni stan pokoja,
Niti česti naricati
Nit’ bogatstva može Tvoja,
Sl’jepa sreća malo kada
Na poštene ļudi pada.
Tve mladosti prvo u doba
Hļeb si stekô trudnim znojom,
Često ti ga ļudska zloba
Očemeri žuči svojom,
No
iskrenost srca Tvoga
Zgazi
zlobu ispod noga.
Slavni narod, kog si dika,
Tve zasluge spozna i žali,
Srpski sinci Dubrovnika
Gorki plač su proplakali,
Kad Te ‘e naglo smrt nemila
Prijateļim ugrabila.
Slobodan se tvoj duh vije
Sad prostranoj po vječnosti,
Ļudska magla već ne krije
Nemu
tajnu budućnosti,
Sad
sudbina plemenita
Srpskog
puka Teb’ j’ očita.
Rasrđena
Božja ruka
Na ńem težit
neće veće,
Nakon
drug’jeh jadâ i tugâ
Granuti će
dani sreće,
Svemogućna
pravda sveta
Otkupiće
Srbe opeta.
No Ti za
nas s neba moli
Da nas
pakô ne razdvoji,
Da nam
tmasti duh oholi
Slabe duše
ne osvoji,
Da nam samo sloga bude
Vladat misli i požude.
Na 20 Novembra 1863.
Doktor G. A. Kaznačić
(priopćio g. Ant. Kaznačić sin pjesnikov).
Srdj br. 14
1902.
Нема коментара:
Постави коментар