O smrti
Antuna Fabrisa
suradnici “Dubrovnika”i “Srđa”
nariču
Tvoja slika iščeznuti ne će
S vedra čela
jadnog srpskog roda!
Tvoja
muka u srce nas kreće….
Al’
nevoļa za vremena hoda,
Jer Bog
gleda s nebeskoga svoda
Svaku
silu – i na mjeru meće,
Pa i robu jednom oštruļ poda,
Da se zloća sv’jetom ne razmeće.
Oj Antune, naša rano ļuta,
Sve si jade i nevoļe kušô
Za naš obraz po stotinu putâ,
A sad i smrt eto si okušô,
Raka ti
je sva trnjem posuta,
Baš si žrtva,
blagorodna dušo!
SRĐ br. 20 i
21 1904.
Нема коментара:
Постави коментар