Pisma Tona Škutara iz zatvora
I.
Draga Anka,
moja Aranka,
što da ti zborim
da te ne morim:
Ja od febre
gorim; (1)
Vi neznate vanka (2)
za ovu muku
i da ovdje tuku
bez prestanka,
i najveću mislost meni bi dali
kad bi me lijepo mušketali. (3)
II.
Ljubljeni stvoru,
ja nisam mogao imati sudbinu goru;
Tuku me danju, noću i u zoru;
Bojim se da sam skoro na umoru.
III.
Tukao me je jedan što nije znao da čita,
mučio me je da priznam da sam htio
ubiti maršala Tita,
a ja sam se jednom zaista šalio,
e da bi se neko u brijačnici nasmijao,
kako bih Tita dobro obrijao.
IV.
Tukli su me do iznemoglosti i preko rana,
tukli su me svakoga božjeg dana;
jednom zbog pogešno pročitanih slova:
“Alegro,
energico, marciale”, (4)
zatim zbog onih talijana, jadova,
pa čak i zbog tajne violinskog ključa,
i kad su već bili štufari od silnih tuča,
pržili me cigarama u nogu bosu,
naredjivali mi da samom sebi čupam kosu
i poslije svega toga jada i muke
morao sam još istima da cjelivam ruke.
A u predahu takvih krvavih bdijenja
molio sam Boga da se nad pržunom
sruši ona velika lovćenska stijena,
da me oslobodi ovih ljudskih hijena.
V.
U kvrge su me besramno vrgnuli, (7)
a nijesu pomislili da sam cijelog rata
čekao na njih kao na rodjenog brata.
Nijesu me samo u kvrge vrgnuli,
nego su mi i glavu u kiblu gurali
(8)
i čavle
pod nokte zabijali. (9)
Nijesu me samo u kvrge vrgnuli,
nego su mi i kožu na remike gulili (10)
i smijući se rane solili;
Što sve nijesu od mene činili
Hoće li to u Svetoga Luke zemlja da zacijeli? (11)
Dali će jednom svijet da mi pravdu dijeli?
1 – strijeljati; 2 – groznica; 3 – napolju; 4
– “veselo, energično, u tempu marša”5 – dosadan, zsićen; 6 – zatvorom; 7 –
okove; 8 – sud za vršenje nužde u zatvoru; 9 – klinac, ekser; 10 – remenje, kaiš;
11 – groblje sa crkvom Svetog Luke u Budvi.