субота, 30. септембар 2017.

Pisma Tona Škutara iz zatvora




Pisma Tona Škutara iz zatvora

I.

Draga Anka,
moja Aranka,
što da ti zborim
da te ne morim:
Ja od febre gorim;     (1)
Vi neznate vanka        (2)
za ovu muku
i da ovdje tuku
bez prestanka,
i najveću mislost meni bi dali
kad bi me lijepo mušketali.                  (3)

II.

Ljubljeni stvoru,
ja nisam mogao imati sudbinu goru;
Tuku me danju, noću i u zoru;
Bojim se da sam skoro na umoru.

III.

Tukao me je jedan što nije znao da čita,
mučio me je da priznam da sam htio
ubiti maršala Tita,
a ja sam se jednom zaista šalio,
e da bi se neko u brijačnici nasmijao,
kako bih Tita dobro obrijao.

IV.

Tukli su me do iznemoglosti i preko rana,
tukli su me svakoga  božjeg dana;
jednom zbog pogešno pročitanih slova:
Alegro, energico, marciale”,                              (4)
zatim zbog onih talijana, jadova,
pa čak i zbog tajne violinskog ključa,
i kad su već bili štufari od silnih tuča,
pržili me cigarama u nogu bosu,
naredjivali mi da samom sebi čupam kosu
i poslije svega toga jada i muke
morao sam još istima da cjelivam ruke.

A u predahu takvih krvavih bdijenja
molio sam Boga da se nad pržunom
sruši ona velika lovćenska stijena,
da me oslobodi ovih ljudskih hijena.

V.

U kvrge su me besramno vrgnuli,              (7)
a nijesu pomislili da sam cijelog rata
čekao na njih kao na rodjenog brata.
Nijesu me samo u kvrge vrgnuli,
nego su mi i glavu u kiblu gurali                 (8)
i čavle pod nokte zabijali.                            (9)
Nijesu me samo u kvrge vrgnuli,
nego su mi i kožu na remike gulili            (10)
i smijući se rane solili;
Što sve nijesu od mene činili

Hoće li to u Svetoga Luke zemlja da zacijeli?      (11)
Dali će jednom svijet da mi pravdu dijeli?


1 – strijeljati; 2 – groznica; 3 – napolju; 4 – “veselo, energično, u tempu marša”5 – dosadan, zsićen; 6 – zatvorom; 7 – okove; 8 – sud za vršenje nužde u zatvoru; 9 – klinac, ekser; 10 – remenje, kaiš; 11 – groblje sa crkvom Svetog Luke u Budvi.


Dragutin Deklić-Skit