Anastasija Gregović-Zuber
Anastasija
Nekada u doba Kraljevine, vjerskih
svjetkovina i kapitala,
cvjetala je u Boki jedna divna žena koja se
Asta zvala;
Ona je sijaset poklona prirode i vrlina
svijeta imala
i draži našeg primorja golemim očima
skupljala.
Ovo vam je tužna lirska istorija
o biću koje se još zvalo Anastasija.
Svu čudesnost zaljeva od Konavala pa do Trojice.
sve ljepote Paštrovića, od vira Bečića do
Buljarice,
svu tajnost Kotora, lirika Budve, Šćepana i
Reževića
i pitomost Petrovca ona je nosila u riznici
njenoga bića.
Iz sviju tih mjesta kao da izbija
i danas, slika ljubavi – Anastasija.
Njene su oči zračile toplinom jeladskih noći, (1)
u njenim su se očima skrivale dubine južnog
mora,
kroz njene su oči djelovale neke čudne,
orjentalne moći
i njene su oči stvarale radost kod svakog
ljudskog stvora.
Njen pogled odnekud još uvijek sija
kao simbol dobrote – Anastasija.
Bila je jedinstvena pjesma ljepota cijeloga
Jadrana
i od Omble pa do Bojane nije bilo čarobnije žene,
njena pojava bila je za ljude prava
fatamorgana,
kuda je prolazila zaživjele bi i same
stijene.
Za njome čeznu Galata i Aja Sofija
i vali na žalu šume ime – Anastasija.
Uzalud sam poslije u pustim tražio danima
iste čari predela gdje sam nekada provodio
ferije,
jer kao da su sve one ljepote zakopane sa
njenim očima
u jednom zapuštenom grobu na padini
beogradske periferije.
Ostala je svima bolna misterija
zašto je pošla u smrt – Anastasija? (+)
Ali kad ponekad dodjem u Boku, mada sad redje
i kasnije
iz mora, sa brda i oblaka, iza kuća i svakog ćuvika,
meni se pričine njene oči, živahne kao ranije
i odasvud iskrsne njena mladalačka slika.
Na njenom grobu sad korov klija,
ali spomen živi – Anastasija.
Ako je i ponijela sa sobom ljepotu ovog
kraja,
ipak je u tome kraju ostala sva njena
harmonija;
Asta neće živjeti samo u sjećanju kao san ili
vizija,
već kada i pjesnika ne bude više ostaće živa
ova poezija;
I jedna čista i neobična pasija
za bokešku heteru zvanu – Anastasija, Anastasija. (2)
P.S.
Danas kada su mnoge godine prošle i više nije
svetinja Partija,
pošto se začuje i osjeti iz stihova ovih
jedna tužna melodija,
priznaćemo da je onda morao biti život jadan
i škrt,
ako su onako obdarene žene voljno išle u
smrt.
Nota:
(+) Anastasija Gregović je dne 21. 12. 1959
godine izvršila samoubistvo u Beogradu, nakon toga što joj je po šesti put odbijeno
izdavanje pasoša za inostranstvo.
1) grčkih;
2) prijateljica, obrazovana i slobodna žena.
Dragutin Karlo Deklić