Osvojitelju Lovćena
gen. vojskovodji
dr-u Stjepanu pl. Sarkotiću
Sokole sivi!...Imasmo ljudi,
imasmo povjest pravih
junaka
umom i mačem... Nit’ udes ljuti,
niti im spomen prekrila
raka,
a za njih danas i tvoja
slava
s gusala roda svuda ozvanjava.
Junak ti Hrvat ponosom
poje,
s junaštva tvoga prepunan
sreće,
uz prve borce od krvi
svoje
na piedestal i tebe meće,
Hrvatska tebe njihala
majka,
ponosni s tog su tvoji
Hrvati!
Da, ti Hrvat, Lovćen to zbori,
Termopil ovaj ljutih
megdana,
odakle tvoja slava sad uči
na udes sviju zlogukih vrana,
ko klasje kosa tvoja je šaka
srušila ovog gordog junaka...
Hrvati zato hvalu ti kliču,
hosna pjeva Dukljanin svaki,
u grudim nade nove im niču
na bolji život, ponosni, laki;
satro si glavu gladnoj aždaji,
slobodu dao zetskoj domaji!
Ni Cezar nisi, ni Aleksadar,
ni Osman moćni, ni Bonaparte,
što silnom vojskom mienat je kadar
naroda malih domova karte,
Zrinović ti si, što dom i kralja
braniš i čuvaš od zmajskih
ralja!
Olimpa liru skinut bih
htio,
dostojno da te slaviti
mogu,
jer glavu ti si dušmanu
svio,
rad kog sam suzu prolio
mnogu;
osinjak ovaj vječnog
nemira,
korito sad presahlog vira.
Sokole sivi!... Genij
Hrvata
iskrenu hvalu sada ti šalje:
Hrvatska krunu od suhog
zlata
Hrvatskoj majci sjat’ i dalje!...
Hvala ti, lane, junačka
hvala
od svih Hrvata s mora i žala!
13/26 maja 1916 u Zagrebu
u listu Hrvatska,
organ „stranke prava za sve hrvatske
*****************************************
Hrvat bratu Srbinu
Ja ne mrzim tebe, brate,
kleveta to bješe pusta,
ja bih dao život za te
i zalogaj zadnji usta!
Tvoja radost jest i moja,
tvoja tuga i moja je,
tvoja suza, bez pokoja
i na mom se oku sjaje!
I ja mrzim iz dna duše
sve tudjince, sve grobare,
što nam sreću doma guše,
što sužanstvu izmećare...
Dom ih primi, dom naš jadni,
s brda, s dola, sa svih
strana,
kad su bosi, goli, gladni
ovdje našli topla stana...
A za hvalu? ... Šuti,
šuti!
tek jakrepi iz tamnica
znadu naš taj udes ljuti,
cikli dar nam od tudjinca!
Al’ im pakost vje zaludu!
puče kamen s našeg groba,
puče ko na zadnjem sudu,
nema više bjednog roba!
Svaki Hrvat sad Srbiiu
na grud pada ko brat pravi,
što je bilo, sve to minu
i bezdanoj zaboravi!
Suzam nam je veće dosta
namočena žića knjiga,
jedno samo nam osta:
jedan dom i jedna briga!
Hrvat Srbu brat je mio
Srbin njemu uzdah čisti:
pjevo, plako, gje ko bio
nek su nam puti isti!
Nek procvate dom nam sveti,
isti Srbu i Hrvatu,
dosad ko Hrist razapeti,
sad budimo bratac bratu!
Ilustrovane novine
25. novembra/8. decembra 1918