Oslobodio
te Bog:
1. Koze mļecke,
2. Gubavca lastovskoga,
3. Bodula
korčulanskoga,
4. Mazge
rćanske,
5. Ðife stońske,
6. Hondeļa konavoskoga,
7. Lise slańskoga,
8. Torbe majkovske,
9. Bokare dubravske,
10.
Praca brsečkoga,
11.
Mahrame trstenske,
12.
Fesa kliševskoga,
13.
Časti oraške,
14.
Počelice zatońske,
15.
Saruka osočkoga,
16.
Ribara riječkoga,
17.
Brodara gruškoga,
18.
Kamatnika župskoga,
19.
Rešeta cavtajskoga,
20.
Zdravļa kalamojskoga,
21.
Stana lopujskoga,
22.
Klobučine šipańske,
23.
Gola turčina,
24.
Mlada domaćina,
25.
Čoeka bez brka,
26.
Žene brkate,
27.
Gladna gospara,
28.
Molitve prosjačke,
29.
Istine trgovačke,
30.
Pravde popovske,
31.
Zlobe fratarske,
a nada
sve neka te oslobodi Gospodin Bog
32.
Sińorije dubrovačke, vraga paklenoga!
Amen
Bilješke:
ad
1. Koza je kod nas sinonim divljaštva.
2. Vaļa da je nekad na Lastovu bila velika guba, jer se još i dan-danas u gradu čuje kad štogod gadno smrdi:”smrdi kako guba lastovska”.
3. Po Dalmaciji se svaki ostrvļanin zove pošprdnijem imenom bôduo. – Za vremena republike Korčulani i Dubrovčani nijesu se nikad lijepo gledali. Satire su letjele i tamo i amo. Uzrok je po svoj prilici bila politika, biva: opreka među Mlecima i Dubrovnikom.
4. Mazga je sinonim potmule zloće. – Rćański je pridjev za Rât=punta di Stagno.
5. Đifa znači najprije varalicu, pa čovjeka, koji prijevarom sve sebi grabi, i napokon izješu.
6. Hòndeļ je nakit na glavi Konavoke. To je bio komad drva, u podobi obluka, zamotan u platno, što bi konavoska nevjesta zadjela za zatiok. Danas toga ženskoga uresa nema.
7. Lise=lisica, sinonim lukavstva.
8. Majkovļani nijesu uživali dobar glas u Dubrovniku: držali su ih grabežļivcima. Ńihova su dva sela blizu Slanoga. – Smisao je: ako vidiš torbu majkovsku, napuniće se na tvoju štetu.
9. Dubravica je selo između Brsečina i Majkova. Tu je sve posađeno lozom. Nezino bijelo vino vrlo je jako. :”hita te za uši”. – Smisao je: čuvaj se vina dubravskoga.
10. Brsečki je pridjev od Brsèčine. – Smisao ne znam.
11. Nazad koje 50 godinâ žene trstenske nijesu uživale dobar glas u gradu , jer su – kako mi rekoše stariji ļudi – davale najveći kontigenat dubrovačkoj suburi.
12. Kliševo je selo vise Trstenoga i Orašca. Kliševļani su bili poznati u Dubrovniku kao opasna čeljad:”proparaće te nožem”. Sad više ne nose fes.
13. Čast ne kao pošteńe, već kao dar. – Smisao je: oraški je dar vrlo mršav.
14. U samopisu stoji podjelice, što mislim da je lapsus calami mješte pocjelice. Tako su stari dubrovački pisci zvali la cuffia, die Haube, danas škufija i počelica (jer stoji po čèli). – Ako to ide na ženskińe, tad bi vaļda značilo ženu, koja vazda mrmoši i roji.
15. Osojnik je selo na granici Hercegovačkoj, između Gruža i Orašca. Osočani su bili poznati u Dubrovniku kao junaci, jer su se vazda bili s Hercegovcima. Nazad dvaestak godina Austrija je bila prisiljena – javnog mira radi – da naredi na Osojniku općenito razoružańe. Prije su Osočani nosili saruk, sad više ne.
16. Rijeka=Ombla, kos Dubrovnika.
19. I danas je “Prijeki”(ulica u Cavtatu) na glasu radi svoga jezika i kunduràrije.
20. Calamotta=Koločep, otok blizu Gruža. – Zdravļe je kalamojsko vrlo slabo zdravļe.
21. Stan nije ovdje boravište, nego sprava kojom se če (tkati). Ima na Lopudu i danas dosta stanà, koji ču rašu. Građanin postaje nervozan čujući ńihov neprestani klok-klok.
22. Šipańanin je je ńekad imao običaj, kad bi god za koji posao došao u Dubrovnik, hodit sveđ ù kani (Cylinder, cilindro). Zato, kad bi Dubrovčanin ugledao na Placi koga ù kani, rekao bi odma: “evo ti Šipańanina, gdje ide na tribùnô.”
1. Koza je kod nas sinonim divljaštva.
2. Vaļa da je nekad na Lastovu bila velika guba, jer se još i dan-danas u gradu čuje kad štogod gadno smrdi:”smrdi kako guba lastovska”.
3. Po Dalmaciji se svaki ostrvļanin zove pošprdnijem imenom bôduo. – Za vremena republike Korčulani i Dubrovčani nijesu se nikad lijepo gledali. Satire su letjele i tamo i amo. Uzrok je po svoj prilici bila politika, biva: opreka među Mlecima i Dubrovnikom.
4. Mazga je sinonim potmule zloće. – Rćański je pridjev za Rât=punta di Stagno.
5. Đifa znači najprije varalicu, pa čovjeka, koji prijevarom sve sebi grabi, i napokon izješu.
6. Hòndeļ je nakit na glavi Konavoke. To je bio komad drva, u podobi obluka, zamotan u platno, što bi konavoska nevjesta zadjela za zatiok. Danas toga ženskoga uresa nema.
7. Lise=lisica, sinonim lukavstva.
8. Majkovļani nijesu uživali dobar glas u Dubrovniku: držali su ih grabežļivcima. Ńihova su dva sela blizu Slanoga. – Smisao je: ako vidiš torbu majkovsku, napuniće se na tvoju štetu.
9. Dubravica je selo između Brsečina i Majkova. Tu je sve posađeno lozom. Nezino bijelo vino vrlo je jako. :”hita te za uši”. – Smisao je: čuvaj se vina dubravskoga.
10. Brsečki je pridjev od Brsèčine. – Smisao ne znam.
11. Nazad koje 50 godinâ žene trstenske nijesu uživale dobar glas u gradu , jer su – kako mi rekoše stariji ļudi – davale najveći kontigenat dubrovačkoj suburi.
12. Kliševo je selo vise Trstenoga i Orašca. Kliševļani su bili poznati u Dubrovniku kao opasna čeljad:”proparaće te nožem”. Sad više ne nose fes.
13. Čast ne kao pošteńe, već kao dar. – Smisao je: oraški je dar vrlo mršav.
14. U samopisu stoji podjelice, što mislim da je lapsus calami mješte pocjelice. Tako su stari dubrovački pisci zvali la cuffia, die Haube, danas škufija i počelica (jer stoji po čèli). – Ako to ide na ženskińe, tad bi vaļda značilo ženu, koja vazda mrmoši i roji.
15. Osojnik je selo na granici Hercegovačkoj, između Gruža i Orašca. Osočani su bili poznati u Dubrovniku kao junaci, jer su se vazda bili s Hercegovcima. Nazad dvaestak godina Austrija je bila prisiljena – javnog mira radi – da naredi na Osojniku općenito razoružańe. Prije su Osočani nosili saruk, sad više ne.
16. Rijeka=Ombla, kos Dubrovnika.
19. I danas je “Prijeki”(ulica u Cavtatu) na glasu radi svoga jezika i kunduràrije.
20. Calamotta=Koločep, otok blizu Gruža. – Zdravļe je kalamojsko vrlo slabo zdravļe.
21. Stan nije ovdje boravište, nego sprava kojom se če (tkati). Ima na Lopudu i danas dosta stanà, koji ču rašu. Građanin postaje nervozan čujući ńihov neprestani klok-klok.
22. Šipańanin je je ńekad imao običaj, kad bi god za koji posao došao u Dubrovnik, hodit sveđ ù kani (Cylinder, cilindro). Zato, kad bi Dubrovčanin ugledao na Placi koga ù kani, rekao bi odma: “evo ti Šipańanina, gdje ide na tribùnô.”
***
Ovdje
pristaje da nadodam jednu definiciju i jednu sentencu. Oboje se tiču dubrovačkoga
plemstva. Interesantne su zato, što izviru iz dvojaka i oprječna izvora, a u
presudi se ipak potpuno slažu. Prvoj je auktor jedan dubrovački vlastelin, koji
je umro nazad koje 50 godišta. Evo što je on o Dubrovčanima govorio:
-
Dubrovački
su gospari una pìńata di vipere èsposte àl
sole (lopiža zmija izloženijeh suncu).
Druga je čisto
narodna, ili boļe: dalmatinska. Čuje se
osobito u sredńoj Dalmaciji:
Od
neretvanskih komara,
Od splickih bikára (=mesarâ),
Od dubrovačkih gospara – Libera nos Domine!
SRĐ br.18 1904.
Нема коментара:
Постави коментар