Dragutin Deklić - U našem starom gradu

U našem starom gradu

U našem starom gradu,

pokraj mora i zidina,

jedna majka za svog sina

čuvala je samo nadu

za ratnijeh par godina

i kuhala utrobice s’ malo trave žućenice.     (1) (2)

I od one jeseni prošle,

kada su joj, umjesto slobode,

teške ure došle,                     (3)

Dolaze majci u česte zgode

neke ljudske rugobe

i kao divlje ptice,

zlosutnice,

donose poruke pakosti i zlobe;

Ti bijedni općinski ćate,        (4)

umjesto pomoći, penzije il’ plate,

Svakog joj mjeseca u kuću navrate

i uvijek crnim vijestima

tužne priredjuju sate:

“Ubili smo ti sina u Beogradu,

ubili su ti sina u Zagrebu gradu,

ubili su ti sina na Zidanom Mostu,

ubili su ti sina kroz Bosnu,

ubili su ti sina na Rijeci,

ubili su ti sina u Gorici,

ubili su ti sina u Trstu,

čekaš li sin da ti piše,

nema tebi sina više”.

Uvijek majka tvrda srca bila,

pa iz oka suzu ne pustila

i svima je ona govorila

bez bojazni i tajanstva

puna ljudskog dostojanstva;

“Neću da se molim silnicima,

vlastoborcima, lopužama i krvnicima,

moćnicima, načelnicima i komesarima,

novim pašama, ministrima i vladarima,

krivim sudijama, lažovima i neljudima,

ali ako Boga ima,

vidjeću opet mojega sina”.

1 – želudac, jetra, 2 – divlja salata sa žutim cvijetovima,

3 – časovi, sati,     4 – pisari

Dragutin Deklić-Skit