Dragutin Deklić - Kokot

Kokot

Nekada u Budvi, jošte prije rata,

bijaše u nas jedam žuti kokot,

sa sjajnim repom u tamno zelenoj boji;

Svi su ga mještani pa i stranci znali,

a mi smo ga Žutko od milošte zvali.

Jednog lijepog pijevca imali su moji,

sa velikim repom u duginoj boji.

Mog’o  je da uzleti na krov i na čokot,

pa da na jednoj nozi stoji;

Znali smo da se nikog ne boji

i pričalo se da je umio do sedam broji,

a kad ustreba čak i da pliva po moru;

Spavao je na smokvi sred svoga jata,

i budio redovno ribare pred zoru;

Danju je šetao ispred kućnjih vrata,

zakreštao bi na lica njemu nepoznata

i penjao se na kokice svakog sata.

letio je na krov, na smokvu i čokot,

bio je to lijepi, krupan, žuti kokot.    (1)

Žutka mi je darova’ Špadijer Marko

kada mu je jednom baš poreznik Žarko

plijenio kokoši zbog nekakvog duga,

i od onda sam ja dobio svog druga,

a mati čuvara domaćega kruga;

On bi nam unaprijed javljao oluju,

ponekad bi pratio majku i skakao u pomoć;

Njega su se bojale mačke i pseta mnoga,

znao je da ubije kljunom i otrovnu guju,

a prije prvog trusa on je kreštao u ponoć.

Voljeo je puno žene i vojnike,

no nije trpjeo neke poreznike.

Svi su mu tepali kad je prolazio gradom

osim onog lijenog poreznika zloga

koji ga je jednom utopio keadom,

jer da mu je kokot smetao da spava

i što ga je od toga zaboljela glava.

Jednog jutra nadjoše krepanoga Žutka,

sa perjem ulepljenim kao tužna lutka

od živoga vapna; a zatim, iz vrtnog kutka,

zapita mi majku jedan ljudski okot

kako joj se čini ovaj bijeli kokot.

Jednom dok je gradić još spavao cijeli

na pragu je osvanuo mrtav kokot bijeli.

Nema Žutka više, niti ljudi, ni živina;

Na vratima pustog grada visi teški lokot,

al’ se priča tajno, van dnevnih novina,

da u noći duge, iz tih ruševina

ponekad zapjeva nevidljivi kokot.

Kažu da je skoro i pokojni Žarko,

kada je uz teški umirao topot

i poslednje znake puštao iz grudi

spomenuo da ga neki čudni kokot

sa prozora gleda, poziva i budi.

Kada je izdisao onaj mjesni zlokot

njemu se ukaza jedan crni kokot,

pa se sjeti da mu, nekad, misao napaka     (2)

bješe stjerat Žutka u jamu od klaka.       (3)

1 – pjevac; 2 – zla; 3 – gašeni kreč.

Dragutin Deklić-Skit