Вељко Радојевић - Majka Crnogorka

 

Majka Crnogorka ili boj na Fundini, u Kučima 2. Avgusta 1876

 

Prameni se magle dižu kraj varoši Podgorice.

Tutaji, huči mrko st’jenje, gordi visi i litice –

To s’ Mustafa paša diže, koj’ golemu vojsku broji,

Na malenu Crnu Goru, da je satre - da j’ osvoji;

Prema turskoj sili stoji samo šaka ljuta borca:

Pet hiljada, ništa više, al’ sve mrka Crnogorca,

Što mu ništa put ne pr’ječi na dušmana kada kine,

Što veselo s jataganom u desnici muški gine,

E se bori za ideal, koji čuda božja stvara –

E se bori “za krst časni” i “za zdravlje Gospodara”!

 

***

Zaciktaše tanke puške i krvavi boj se zače,

Gdje Pejović soko Gjoka s trista druga Turke nače;

S druge strane zmaj Miljanov, uz Kusovca drug serdara,

K’o Obilić na Kosovu, od Turaka čuda stvara ....

Al’ u času presta tankih žeferdara fijuk, cika

Zam’jeni ih Crne Gore sokolova gromka vika:

“Juris! napr’jed ko je vitez! Haj sokole Jole, Simo!

Evo zgode!..... Za krs’ časni, da Kosovo osvetimo!”

Povadiše s’ jatagani, pom’ješaše s vojske dvije,

Nasta tutanj bojne sječe, potokom se krvca lije!

Ko je samo ikad gled’o u jurišu Crnogorce,

Vidio je one slavne teprmopilske ljute borce....

Sve po redu šance turske osvajahu Crnogorci,

Najkrvnijom sječom goneć’ Turke b’jeloj Podgorici.

Umorena turska vojska bježala je spora kroka,

Gonjahu je div-junaci, kakve ragja Crnogorka,

Pa videći mrki vuci da se Turci sporo kreću,

Birali su tikve gole - ovu hoću, ovu ne ću,

Turci jadni vikat sta’še: Aman, aman, besa besa! *) -

Al’ uzuman - srpski handžar željan bješe turskog mesa.

------------------------------------------------------------------------

Za šest hiljad turske vojske, što pogibe u tom boju,

Tisuć’ mrka Crnogorca položiše glavu svoju. –

Slava će im vječno sjati, kao onim s Carev-Laza,

 Jer junački pogiboše “za krst častni” i “za knjaza!”

 

***

I prestade bojna sječa, i nastade teška vriska

Po razboju - grozi samoj!- ranjenika, mučenika....

I noćca je raširila polucrna svoja krila,

Pa, gledajuć turski poraz, od miline suze lila.  

Crnogorci staše tražit’ po razboju braću svoju,

Da ranjenim rane blaže, poginule da opoju,

E kad sjutra rubin-zora na istoku plavom stane,

Po novo će sokolovi da kosovske l’ječe rane....

 

***

Prema kršnoj Orjoj Luci, gdje vojeni savjet bješe –

Okle oko Gospodara tursku silu motri ljepše –

Hrlila je jedna s’jenka, ne pazeći jaz, liticu,

I, kad prigje malo bliže, razpoznaše pokajnicu:

Po licu joj vigjaše se da joj grudi tuga para....

Okle ide? Kuda li će?.... pravo stanu Gospodara.

U rukama nosi šišu maramicom obmotanu -

Nosi pića za  podušje poginulih na megdanu.

Ugje u stan Gospodarev, pa mu mirno pričat stade,

Pet sinova na bojištu u Kučima da joj pade.

Tješio je sam Gospodar - da joj j’ lakša tuga gorka-

Da podnosi teške rane kao prava Crnogorka…..

“Gospodaru, meni nije tol’ko žao gjece moje,

E su hrabro pála za dom i za l’jepo zdravlje Tvoje;

Još, u ruke božje, imam do petero unučadi –

Slatko piće, da m’ po starost ovaj gorki život sladi;

Brižno će ih gajit’ baka do junačkih muških dana,

Dok do konja ne dorastu, ne dorastu za megdana,

Pa kad, knjaže, zovneš u boj sokolove sive svoje,

Spraviću ti vjernu sliku poginule gjece moje”....

Sa ponosom tako reče al’ njena je tuga gorka-

Nek se znade čime vida rane majka Crnogorka!.

 

Veljko Radojević

 

*) U srpskom prijevodu:”Zaklinjem te, daj mi vjeru!”

Sloboda Br. 30  April 27 1901.