Iz pisma stare Drage predsjedniku vlade Blažu

Iz pisma stare Drage predsjedniku vlade Blažu

Dragi Blažo,

i ti si u mojoj kući nekad džabe ljetovao,

moju si rakiju pio i moje pršute jeo

sigurno si i ti u mome vrtu

nuždu činjeo,

pa što si mi sada penziju oduzeo.

Neko mi reče zbog mojega sina

tvojeg kolege, pravnika,

Dragutina.

Pa reci mi tako ti svetoga Vasilija,

ili tvog dina, svetog Staljina:

Ko vas je učio i znanje davao,

ko vam je govore držao i predavao,

ko vas je liječio i pomagao;

Ko vas je na more dovodio i gostio,

ko vam je novac i uputstva donosio,

ko je za vas glavu u torbi nosio;

Ko vam je pjesme pjevao i recitovao,

ko vas je u zvijezde kovao,

ko vas je na demonstracije vodio,

ko je zbog vas u zasjede padao,

ko je za vas cijelu mladost žrtvovao;

Ko vas je na Adi gladne hranio,

Ko vas je od fašista branio,

ko vam je ljekove u planine slao,

ko vas je bolesne sakrivao;

Ko vas je od vješala spašavao,

ko je iz kuće nakit i pare kradao,

da bi vama za Ideju u Partiju davao?

Ali ko vam je govorio još davno

da je “napretku sloboda mjerilo glavno…”

Nota:

Poslije gore pomenutog pisma Blažu Jovanoviću, tadašnjem Predsjedniku vlade S. R. Crne Gore, učiteljici Darinki Deklić je ubrzo, to jest 1948 godine, povraćeno pravo primanja penzijskih prinadležnosti, koje joj je bilo oduzeto krajem rata zbog navodne “kvinsliške djelatnosti.”

Dragutin Deklić-Skit