Dragutin Karlo Deklić - Peticija za Ratka

Peticija za Ratka

Časnome zboru plemenite komunitadi Paštrovske na zasijedanju – Drobni Pijesak, Crna Gora

I

Kao djeca smo na Mogren kaićem veslali,          (1)

a poslije jedrili na Školj i smokve brali,               (2)

i u barki, pod provom, na pajolima spavali,      (3)   (4)

sve smo okolne sëke i špilje poznavali.                (5)

-On je bio visok i suh, a ja stameni mali

i zbog toga su nas Njegoš i Kanjoš zvali.

Već ima više od mjesec dana

da mi se pričinja slika dragog lika

i gleda me tako kao infišana;                (6)

Čelo joj puno tragova od rana

i sa čudnovatim nekim oreolom

ispletenih, tankih električnih žica,

koje čine krunu nad bezmernim bolom

što izbija jasno iz Ratkovog lica.

Negdje pred rat, tek što je bila porobljena Češka

i nad zemljom našom pala zebnja mučna, teška,

na “Slovenskoj plaži” u Budvi, dan je bio vreli,

neku smo grupu opaljenih njemačkih mladića sreli

i najvećeg od njih, za uzvrat, mi smo izbiti htjeli,

al’ Ratko ustade iz hlada i reče nam dignuvši ruku:

“Drugovi stanite, gosti se poštuju i ne tuku;

neka bi i njima prijatne ove ferije bile.

Mi nijesmo protiv Njemaca, već protiv njihove sile”-.

Onaj pošteđeni mladić samo nam je naklonio glavu:

imao je sive olovne oči i kosu crvenkasto-plavu.

II

Bio je uvijek nasmijan i vedar,

za svakoga je nalazio riječ lijepu i pravu,

da osvaja srca imao je Ratko urodjeni dar,

a sada, umjesto njegovog ozarenog lica,

vidim jednu bolnu isusovsku glavu,

okrunjenu vijencem električnih žica.

Nekada smo voljeli djevojku istu,

lijepu, pametnu i finu,

ali jednoga dan dok smo sjedili u đardinu           (7)

i čiope još bučno kružile visinu,                               (8)

rekao mi je sa smješkom, gledajući pučinu:

“Budi sretan sa Ladom, pružiće ti čarobnu iluziju;

Ti voliš poeziju i osjećaš za naciju,

a ja sam samo – za revoluciju”.

I kada sam poslije onoga aprilskog sloma

sreo ga na Čuburi i pozvao da “krenemo doma”,               (9)

on mi je odvratio kratko da ima nalog od “djeda”             (+)

da putuje na sjever, u pomoć i susret Rusa,

i uvijek se pitam ko je baš njega preko Dunava slao

da bolestan pali po Banatu žito;

Ko mu je poslao preko Totice Zuze                                             (++)

nalog s potpisom: “Tvoj ujak stari, Vito”.

Svi su njega žbiri poznavali i pratili,

dok su se drugi onda po Dedinju krili.

III

Ratko je bio u duši poeta

i maštao je o izgradnji jednog novog svijeta

On je bio slobode prerani vjesnik,

crnogorske omladine odani tajnik,

beogradski zatvorenik i gestapovski mučenik,

ali nikada  nije bio izdajnik.

Sve je javke poznavao i znao, ali nije odao,

samo je svoja uvjerenja priznao,

a nije nikoga od drugova izdao.

Bušili su mu električnom burgijom tjeme

i čiode neke zabadali u moždanu zonu

da bi mu nekako uništili volju;

poslije su mu rane zasipali solju

i mokrili po njemu dok je krvav ležao na betonu.

Mučio ga je isti onaj kome je on nekad spasio glavu,

što imaše sive olovne oči i kosu crvenkasto-plavu;

Poznali su se odmah i sjetili prvog viđenja,

ali je Njemac umjesto srca slušao samo naredjenja

i to da iskuša novi način duševnog uništenja,

a kada je vidjeo da se u Ratka slabić nije pojavio,

tada je Lajtnant Krieger depešom u Berlin javio:          (+++)

“Eksperimenat nije uspjeo, objekat sam lično odjavio”.

Sve vam ovo ispričah da se odužim Ratku, kao drugu i bratu,

sramno je da mu lik ostane, nezasluženo, i dalje u blatu.

I neka je svima sada i časnome Zboru na znanje:

Za Ratka Mitrovića ja tražim pravdu, a ne pomilovanje.

1 – mali čamac; 2 – malo ostrvo, Sv, Nikola, kraj Budve: 3 – prednji pokriveni dio čamca; 4 – drveni, pokretni djelovi čamca; 5 – grebeni u moru; 6 – zapanjena, fiksirana; 7 – park; 8 – morske laste; 9 – južni periferni deo Beograda;

(+) konspirativna riječ za Kominternu;

(++) Zuza Sekereš, Slovakinja, predratna kućna pomoćnica, za vreme rata bila kurir Politbiroa SKJ, poginula uslijed  angloameričkog bombardovanja Beograda 16. aprila 1944;

(+++) Komandir izvršne sekcije Gestapoa u Beogradu prvih godina rata.

Dragutin Karlo Deklić