Dvije Roze, jedna mimoza i lampadina roza

Dvije Roze, jedna mimoza i lampadina roza

I.

U Franjino doba sred staroga grada,

niz ulicu usku, put vrata Pizane,             (1)

bješe, odmah iza Valčića fontane       (2)

jedna kuća mnogim Budvanima draga;

na malenoj pjaci, punoj mira i hlada.    (3)

I na toj pjaceti, pokraj smokve velje,      (4)

uz pitere cvijeća, s’ pergolom od loze      (5)     (6)

i oko portuna vijencem ruže bijele,        (7)

kuća ta je zvana “kod dvije sorele”.           (8)

ili po bokeški:”Kažin di due roze”.         (9)

Obadvije sestre Roze su se zvale:

Mile pareva bjonda, a Stane k’o  greka,    (10)   (11)

prva je primala samo parune i ufičale,     (12)   (13)

dok druga nije znala za pravila neka

i vižiti svakoj pružala je lijeka.                   (14)

Cijela muška Budva tu je svraćala u tmini

i stalni su gosti bili nobili Medini,                 (15)

šjori Mikule i Tonjoli, Škutari i Ćude,           (16)

butigeri Zane i Dane, kao i Rade fini;                 (17)

Nekad bi ob uri kasni došao i velečasni.       (18)    (19)

Sve njih su mučili neki čudni morbini            (20)

i svi su bili ranjavi ispod grube kore;

tu su oni liječili dnevne nevolje i brige

tu su taložili nemir zbog pra, djece i fige         (21)

i sve kao da je otlen lakše oticalo u more.

II.

U vrijeme Jugovine one prije Broza,

odrasla je bila kod dviju sestara,

Jovanka, Ivana, nekud iz okolja Bara,

oklen je kao dijete pobjegla od koza.

Vidjela je mirakule i za godina dosta              (22)

učila je preparandiju kod obiju Roza,           (23)

i tako je mlada sluškinja Jovanka

prestajala biti obična seljanka.

Jednom dok su šjore na večernju bile      (24)    (25)

doša’ je timonjer od bracere Kosta              (26)   (27)

(to je bio njojzi đusto kokot prvi)                 (28)

i za trenut bola i sa malo krvi,

dobila je na dar prve bječve od svile.          (29)

Zatim je obukla i mutandine nove                 (30)

i počela se prati i “činjeti prove”                (31)

pa kad ju je svukao i kapetan Joza

dobila je crevlje i stručak mimoza.              (32)

Sve poslije išlo lahko ko od ruke,

zamjena je stigla bez riječi i buke;

Ivana je primala svakog bez po muke,

i mada nije znala još dobro da čita,

imala je armarun pun novih veštita.          (33)    (34)

Dok su dvije štrige jošte bile žive             (35)

gosti su tu pristizali, ali ne o drive,

već na mala vrata, kroz vrtić pun loza,

dje je bujno rasla i jedna mimoza.

III.

Tokom ovog posljednjeg rata,

kad kod nas zavlada silni jad i groza,

jer udari ono brat na brata,

u Piskari, iza Klopanovog mlina,                (36)

u ranijoj konobi od vina,

nad kojom visjaše lampadina roza,         (37)

živjela je slobodno, k’o  ptica na grani,

Ljubica, koju zvahu Italijani:

“ragaža buona e generosa”                        (38)

i o njoj se piše na zasebnoj strani.

Dragutin Deklić-Skit