недеља, 20. март 2016.

Srpska dubrovačka omladina - Valtazaru Bogišiću



Valtazaru Bogišiću

Jedna po jedna zv’jezda gubi se i odlijeće;
Naše se nebo mrači i noć sve crnja biva
A misô naša mlada, ne zna kuda se kreće
Gusta i teška tama njezinu stazu skriva …

Bez roptanja i kletve opet nam pogled stao
Prateći zv’jezdu jednu, što nam se sada ote,
Ko da nam ne smije biti za tom svjetlošću žao,
Svjetlošću punom nade, milosti i dobrote.

Ko da je malo sjaja u tom božijem raju –
Ne osvrćuć’ se na to, što našu sreću kvare –
Odnose naše zv’jezde, da njima bolje sjaju:
Otkidoše te od nas, ljubljeni Valtazare….

Nemojće bezobzirno ostavljati nas tako
U ovo tamno teško, nemilosrdno doba,
Te mi nemamo više nikog u pomoć zvati
Ko siročad bez nade a pokraj majčina groba.

Ko smeteni vojnici kad vodj im mrtav pane
I mi stojimo tako bez naputka i snage.
Mrzne se naša suza nemajuć’ kad da kane,
Jer teškim radom volja sl’jedit nam stope ti drage.

Blagoslov tvoj nam treba na ovom teškom danu
S njim ćemo jedno djelo zafalno započeti
Odužićemo se tako svojemu velikanu, -
To ćemo djelo svoje preda te donijeti.

Spomenik dićemo tebi od suza i rada,
Satrat’ ga ne će moći teško i dugo vr’jeme,
Sjati se kao nada vječito l’jepa i mlada.,
Ko istorija sv’jeta, ko velebne poeme.


Srpska dubrovačka omladina











Нема коментара:

Постави коментар