Dragutin Karlo Deklić - Anastasija

Anastasija Gregović-Zuber

(fotografija preuzeta sa sajta zuber-gregovic.me)

Anastasija   

Nekada u doba Kraljevine, vjerskih svjetkovina i kapitala,

cvjetala je u Boki jedna divna žena koja se Asta zvala;

Ona je sijaset poklona prirode i vrlina svijeta imala

i draži našeg primorja golemim očima skupljala.

Ovo vam je tužna lirska istorija

o biću koje se još zvalo Anastasija.

Svu čudesnost zaljeva od Konavala pa do Trojice.

sve ljepote Paštrovića, od vira Bečića do Buljarice,

svu tajnost Kotora, lirika Budve, Šćepana i Reževića

i pitomost Petrovca ona je nosila u riznici njenoga bića.

Iz sviju tih mjesta kao da izbija

i danas, slika ljubavi – Anastasija.

Njene su oči zračile toplinom jeladskih noći,     (1)

u njenim su se očima skrivale dubine južnog mora,

kroz njene su oči djelovale neke čudne, orjentalne moći

i njene su oči stvarale radost kod svakog ljudskog stvora.

Njen pogled odnekud još uvijek sija

kao simbol dobrote – Anastasija.

Bila je jedinstvena pjesma ljepota cijeloga Jadrana

i od Omble pa do Bojane nije bilo čarobnije žene,

njena pojava bila je za ljude prava fatamorgana,

kuda je prolazila zaživjele bi i same stijene.

Za njome čeznu Galata i Aja Sofija

i vali na žalu šume ime – Anastasija.

Uzalud sam poslije u pustim tražio danima

iste čari predela gdje sam nekada provodio ferije,

jer kao da su sve one ljepote zakopane sa njenim očima

u jednom zapuštenom grobu na padini beogradske periferije.

Ostala je svima bolna misterija

zašto je pošla u smrt – Anastasija?        (+)

Ali kad ponekad dodjem u Boku, mada sad redje i kasnije

iz mora, sa brda i oblaka, iza kuća i svakog ćuvika,

meni se pričine njene oči, živahne kao ranije

i odasvud iskrsne njena mladalačka slika.

Na njenom grobu sad korov klija,

ali spomen živi – Anastasija.

Ako je i ponijela sa sobom ljepotu ovog kraja,

ipak je u tome kraju ostala sva njena harmonija;

Asta neće živjeti samo u sjećanju kao san ili vizija,

već kada i pjesnika ne bude više ostaće živa ova poezija;

I jedna čista i neobična pasija

za bokešku heteru zvanu – Anastasija, Anastasija.   (2)

P.S.

Danas kada su mnoge godine prošle i više nije svetinja Partija,

pošto se začuje i osjeti iz stihova ovih jedna tužna melodija,

priznaćemo da je onda morao biti život jadan i škrt,

ako su onako obdarene žene voljno išle u smrt.

Nota:

(+) Anastasija Gregović je dne 21. 12. 1959 godine izvršila samoubistvo u Beogradu, nakon toga što joj je po šesti put odbijeno izdavanje pasoša za inostranstvo.

1) grčkih;

2) prijateljica, obrazovana i slobodna žena.

Dragutin Karlo Deklić