недеља, 06. август 2017.

Žitije i san Ljubice Markove

Žitije i san Ljubice Markove

I

Zvala se je Ljubica Markova,
djevojka šesna, slobodna i širokih bokova,                (1)
majka joj bijaše pralja, starinom sa Grahova,
a stanovale su u Piskari, drugi kantun, Budva.             (2)    (3)

Rođena za vrijeme mira, kao mulica,                          (4)
bila je kao dijete krojačka učenica,
ali u ratu, za nazor, postade kurbica
o jedna od javnih crnogorskih griješnica.

Još i dandanas neki italijanski starci,
bivši okupatori, bersaljeri i ljuti alpinci,                    (5)
crne vladavine branioci i neslavni borci,
pomisliv’ na nju, namah postaju nježni dječaci;

Pa ako im se ponekad spomene rat i Montenegro,
oni zaboravljaju na pošast, indašnju krv i bijedu         (6)
i sjete se samo na ono žensko lice vedro
i na jednu konobu u Budvi gdje su ulazili po redu.           (7)

Daleko su bili Duče, Rim i cijela Imperija,
a ovdje se živjelo uzdahom ispod grubog ruha,
ali uz slatku riječ “amore”, što svima prija,
a možda i za panjoku crnog, vojničkog kruha.                 (8)

          “Kuku meni, mama mia                     (+)
            moj serđente ode via;
            Non pijandere filja mia,
            vjene unaltra kompanija”.
          (Pjesmica nastala za rata u Crnoj Gori).

“Ja primam goste svakoga dana i sata,
i vidim ljude sa njihovim skrivenim bolom
i nastojim ad se mojom “mučenicom” golom                (9)
borim protiv ovog suludog rata.

Mi smo danas razbljene i prezrene od sviju,
muškarci nas ljube, sluze i biju,
a gospe nam “od kreance” svoju djecu kriju,                   (10)  
dok svaki od nas igra svoju tragikomediju;

Ali kad bi se skupile u široki roj,
pa da stvorimo armiju slobodnih žena
koje bi krenule u sveopći ljubavni boj,
ostvarile bi sigurno mir zaraćenih plemena.

-Ljubica snijeva nastup kolone žena,
sa uzdignutim transparentima i parolama:

“Živjela armija slobodnih žena,
  živjela sloga sviju plemena.
  Živjela ljubav boljih vreemna,
  živjela igra naših koljena”.




Dragutin Deklić-Skit
















Нема коментара:

Постави коментар