Dragutin Karlo Deklić - Dondo Ivo

Dondo Ivo

Naš stari dobri dondo Ivo  (1)

na njega je u Budvi još sjećanje živo.

On je od prvih po Primorju furešte vodio, (2)

on je “olrajt” i “mersi boku” uvijek govorio,

bijeli je afrikanski klobuk često i noću nosio    (3)

a govorilo se da je nekoć i orahe sa udom lomio.

Mi bi se kao mularija oko njega rado skupljali  (4)

i opise dalekih zemalja i raznih čuda slušali,

o ženama bajnim i ljudima što gutaju zmije,

o tajnama Stambola, Kaira i Aleksandrije

i o venturama bez konca i kraja  (5)

od Pireja pa sve do Bombaja.

Bio je nezgrapan i rutav kao kuna,

sa ružnim nosem poput nekog kljuna,

opaljen od vjetra, sunca i brodskog  foguna.    (6)

Ljudi su ga smijavali i gledali nekako čudno,

a žene su ga voljele i tiskale se oko njega žudno,

nije im smetalo zubalo, ni ćela, niti nužnost sapuna.

Kada sam jednom sa njime o tajni tog uspjeha zborio,

on mi je, držeći ruku u špagu, mudrački odgovorio:   (7)

“Poznavao sam puno žena, sviju zemalja i boja;

one ne slušaju, uopće, niti vraga ni boga,

ponekad mjere pamet i forzu portafoja,  (8)   (9)

ali najviše cijene đogata dobrega”     (10)

1- stric, ujak, 2-strankinje, 3-šešir, 4-omladinac, 5-avantura, 6-vatra brodska, 7 – džep, 8- snaga, 9-novčanik, 10- konj, simb. falus