Vid Vuletić Vukasović - Vlahu Bukovcu

 

 

 

Vlahu Bukovcu

Slovinskomu Slikaru

 

S hladne si mi Sene doletio

Lakim letom, moj sivi sokole,

I na timor kršni odletio,

U krioce majke sokolice,

Da te grli dika ostarjela... –

Kad ti perje krila okitilo

Poletarić, za pljen cijučući,

Rano si joj gnjezdo razvrgao,

Zavio se nebu pod oblake,

I zbrojio žarke suncu trake,

Shakao se bijelijem svijetom

Uz orlove i stare sokole,

A danas joj vrh Lovćen planine

Oštrijeim se vidom nadazrio,

Da pribrajaš slovinske l’jepote,

Gavran-vegje, mišce Obiliéâ,

Da jih kitiš silom umjetnicom

Na tanahno ubojeljeno platno,

A rosicom iz srca natapljaš,

Da sv’jet pozna i naše vrline

Te mam’ ime u zvjezde ukreše,

I proslavi Slovinkinju vilu,

Koja ti je na porodu bila,

Te svojega Vlaha zabavljala

Jutrnjijem nježnijem vjetarcem,

Dok ga sebi čila odgojila,

To na diku rodu i plemenu.

 

Vid Vuletić

 

1879.