понедељак, 15. август 2022.

Matija Ban - O smrti brata Gjurgja

 

Matija Ban

O smrti brata Gjurgja

 

29 srpnja 1863.*)

 

Od M. Bana

 

Udario grom iz neba vedra,

Promolio zemlji mračna njedra;

U njih mahom јunak se survao:

Grom sam bio, s gromom i nestao!

 

Vaj Gjurice, avaj brate mili,

Zar za tobom svak tvoj već da cvili?

Na poljima junačkog poštenja,

U trideset krvavih sraženja

Kad si gnjevu smrti prkosio

Gnjev te smrti vazda poštedio,

A sad ratni kad prestaše trudi,

Kad plunuše nježnim žarom grudi,

Te si dljevu snivao i svate

Smrt obori svoj mač kobni na te!

 

Vaj Gjurice, avaj brate mili,

Mrak tol rano zv’jezdu ti zakrili!

Tvoja djeva crna zemlja sada

Što te hladno grli za svakada,

Tvoji sada kićeni svatovi

Grobne tice, mrki gavranovi,

St’jeg svatovski tamna ti koprena

Na tvom grobu sa krsta spuštena,

A spjev pirni gorak plač u pjeve,

Majke, oca, sestre, brata, neve.

 

Šta ovako, o moj brate mili,

Da za tobom junakom se cvili?...

Meke strune s gusala da skinem;

Dajte m’ oštre, da s’ u nebo vinem.

 

Lepršaju stjegovi trobojni,

Ljuljaju se polkovi ubojni,

Odsvud trube i bubnjevi zveče,

Svaki vogja na konja uzl’jeće.

Kao munje puške i topovi

Et’ sjevaju, tutnje ko gromovi.

Doletio Gjurica družini,

Napr’jed, viče o junački sini.

Oni za njim, on pred njima svima

Ko pred brzim oro sokolima.

Do nebesa podigo prašinu,

Kroz nju juri nasprama Ugrinu.

Do njegova konja vilovita

Gromko puca džulad ognjevita,

A na nj pada kao tuča gusta

Sitna zrnad; ali on ne susta,

Nego konja podbada sve češće

Napr’jed, napr’jed, ne bojte se, momci,

Dušanovi n’jesino li potomci?

— Stoj, junače, poginućeš tako —

Vele njemu; juri on je inako :

Il’ ugarsku oteću zastavu,

Il’ ostavit megj’ Ugrina glavu.”

To izreko, u Ugre upao,

Njih kan’ oluj plevu razvjihao;

Svi se naglim spašavaju b’jegoim,

A on vije Stjepanovim stjegnm,”

Pa vojvodi pred noge je baci:

„Oteše je kikindski junaci.”

Haj Gjurice, haj moj brate mili,

Hrabri li su tvoji čini bili!

Tridest takvih bojeva si bio,

Nad junacma junak se iznio!

Pa nad tvojim sad si lavrovima

Eto lego, da spiš vjekovima,

Smrt to nije, no vjekovan život;

Zipka časti sjajni ti je život,

Sa visine, tog dunajskog br’jega

Iza koga srpsko sunce b’jega

Kan’ da jošte gledaš ponosito

Tvog junaštva polje glasovito;

Vjetrovi ti hujeći nad glavom

Kao tvojom da još huje slavom,

A celujuć brijeg Dunaj b’jeli

Putnicima kan’ da tiho veli:

Poklonte se viču, tu je raka

Dubrovačko- srpskog mog junaka.

Oj Gjurice, o moj brate mili,

Nek za tobom ma ko drugi cvili;

Izliv bola sebi ja zabranih,

Аl’ u srcu spomen tvoj sahranih;

Njim se tješim, njime se ponosim,

I potomstvu u pjesmi ga nosim.

 

 

*) Gjuragj Ban, srpski inžinir, umro je naprasno u Smederevu, kad je već bio isprosio djevojku. On je vojevao na barikadama bečkim i praškim 1848, pa u ratu srpsko magjarskom, pod generalom Knićaninom. Ovaj mu je bio dô zapovjedništvo nad Kikindskom divizijom, koja je čudesa činila. U njoj je služio kao oficir još jedan Dubrovčanin, g. Sorgo, koji se takogje odlikovao, a Knićanin zvaše Gj. Bana njegovim najhrabrijim borcem. Po svršenom ratu data mu je, usljed dobivene rane penzija od Austrijske vlade; a kad je svršio bečku politehniku i stupio u srpsku službu, na penziji se zahvalio, premda je mogao zadržati..

 


1880





Нема коментара:

Постави коментар