Zamiranje
Galebovi prate umornu koču,
od Platamuna, iz rumenog sjaja,
maestral je skalao, ne bijeli Tunja,
još malo će
mareta od kraja.
Kampanjol zvoni “Zdravomariju”,
poneka barka već feral pali,
srdela kaća ispod školja,
a palme šute na
obali.
Večernji mir
Budvanskog ljeta,
nekog davnog, tihog vremena,
zamire zadnji odsjaj dana,
zamire duša, puna
uspomena.
16. 10. 1999.
Ratimir - Raco Delević
Нема коментара:
Постави коментар