Nad grobom Dum Ivana Stojanovića

Nad grobom

Dum Ivana Stojanovića

Dum Ivane, ti pod pločom hladnom

Vječni sanak spavaš u samoći;

Ded’, pogledaj učenika Tvoga

Nad grobom Ti, sad sred crne noći,

Gdje uzdasim mlada prsa mőri

I tihano prahu Tvome zbori:

Plakao sam, plakô… kad te samrt

Iz naručja digla Srpskog roda

Prije, neg’ što c’jeli narod Srpski

Živu tebi slave v’jenac poda;

Iz srca sam sipô suzu svaku,

Kad te pratih do na ovu raku!...

Plakao sam! … Sad ne plačem, nego

Nad svetijem ovim grobom Tvojim

-Da bi svatko stopam Tvojim stupô-

Ja Gospoda Svemoćnoga molim!

…Ti počivaš na grobova ńivi:

“Blago tome ko dovijek živi!”

30. I. 1903.    Abećedović

SRР br. 3  1903.