Crvena nit
Jednom
kad duša bješe osjetila
zvukova
drhtaj, trepet linija –
i
kad su prsti ruke nevješte
stali
da suču tanko predivo
sve
dalje i dalje, —
Krvava se je žica javila
u
sivom klupku mekog prediva.
I nisu oči, nisu trepnule –
i
nije biser suza kanula –
Danas je sučem dalje krvavu,
vučem
kroz vatru, smijeh i smirenje –
i
ne znam za žulj.
Šutim i čekam silu magičnu
što
će da s nožem pjane radosti
mahom
presječe žicu crvenu.
Budva
1921. Ivo J. Lahman
“Илустровани Лист”
broj
10.
Нема коментара:
Постави коментар