Ante Anić – Dubrovnik

 

Januar

 

Ante Anić – Dubrovnik

 

Uminuli su davne slave zvuci

A hršum vjetra vrh grada se vije,

Te snažnom silom b’jesna elementa

Valovljem gordim o Lovrjenac bije.

 

Na Petki bor se zeleni i pregiba

I klanja gradu, što o slavi snije;

Lovorje davno uzglavlje mu meko,

Al nove želje u grudima krije.

 

Sve opet tiho... i sunce je sjajno

Vrh cvijeća i nad pomama zasjalo.

Sve mirno... samo s uspomene gorke

Na Petki borje malo zadrhtalo.

 

Sto l’jeta minu, da Dubrave ove

Slobodu Silnik u okove veza;

Zan’jemili su davne slave zvuci,

Obumro glas je i zadnjega kneza.

 

Sve tiho, tiho... ali nešto gruva...

Sa Srđa zadnji top se odaziva: *

O “salve” grade! a Fatum se smije

I k sebi malog dječaka doziva:

 

“Oj dođi dijete da idemo skupa

Sred ubavoga ovog vilin-stana,

Poćemo tamo, do Mihaljskog groblja,

U spomen onog – žalosnoga dana”.

 

* Dubrovnik je razoružan januara 1908., te vojnici sa Srđa i sa Minčete - kule na ime pozdrava po vojničkom običaju ispucaše topove, prije no ih odvezoše.

Ur.

 CPЂ  SRÐ