Luko Zore pravom je nazivao „Objavljenje” svojim
čedom. Onda naj više povjerujemo njegovu čedu, koje nam ovako zbori 0 južnim
Slovenima:
Carigrade,
o moj glavni grade!
Bugarijo,
bajna zemljo mila,
Ðulistane, svakog milja sade,
Gdje se leže iz potaje lave!
Maćedonska
zemljo, zlatni rade!
O
Rašijo, rako naše slave;
Šumadijo,
odabrana četo,
U obilju čuvaj glave zdrave!
Trgovište
i junačka Zeto
Uz
primorce s Arbanijom ljute!
Herceg-zemljo
za vukove pseto!
Dubrovniče,
oj vilinji skute!
Dalmacijo,
ti primorska kito,
Uz
otoke niz more prosute!
Oj
ponosna Bosno, naše žito!
Kitni
Sr’jeme, Slavonijo plodna!
Oj
Banate s Bačkom, gn’jezdo sito!
Panonijo
u ravnini zgodna!
Oj
Hrvacka zemljo, umni cv’jete!
I
ti, Istro, u krila nam rodna!
Oj
s Goricom Kranjska, blagi sv’jete,
Uz
Korušku i Stiriju južnu,
Sa
primorjem, kom susjedi pr’jete!
Vrz’te
jade i neslogu ružnu,
Pa
bratinsku prihvatite vjeru,
A haljinu prom’jenite tužnu.
----------------------------------------
Dete brzo u kolo opravne!
Priroda vas u prostor poredi,
Da vas ništa ne prekida stavne.
Jezik vam je naj bolji po sr’jedi,
Herceg-zemlja kršna što othrani,
I Dubrovnik na primorju s’ jedi.
Oj
jeziče, s prva razmahani,
Kako
ždr’jebe kad ga ravan nudi;
No
sad si mi vranac zauzdani!
A za ime briga vas ne budi!
Vr’jeme i tu jabuku vam nosi,
Kad zapreku konačnu raspudi.
--------------------------------------------
Nek Slovinstvom
Slovinac se diči,
I čarobnu Sloviniju
sprema,
A
Slovinski jezik mili liči!!!
On
je „Objavljenje” ostavio svojom rukom napisano i fino zavezano u maloj 16.
svome jedincu Tonku. Na posljednjoj stranici je lapisom zabilježio da je u
štampi nešto izmjenjeno i popravljeno.
Ovi stihovi naj bolje
govore, kako je Zore mislio, kako je u svojoj misli zanesen bio, i koja je
Slovinčeva zadaća bila.
Ali je Zore bio dosta loše sreće; kad je
južnoslovenska ideja na našem Primorju počela i pobjedu da slavi, niko Zoru ne
spominje, niko ga se ne sjeća, nikomu na um ne pada, da je on stijene nosio kad
se temelj gradio.
CPЂ SRÐ 1906.
Нема коментара:
Постави коментар