Nad moštima slovinskog
pjesnika
Meda Kneza Pucića
I ti pade, oče viloviti,
Ispod kose smrti lakomice,
I ti pade u grob vjekoviti,
Al’ Duh
Vrli neće vjekomice,
No će blistat uz sjajne zv’jezdice
Gdje
su drugi naši uzoriti:
Njeguš, Stanko i Brankovo lice, —
I s neba će vijenac saviti,
Pa njim vjenčat Srba i Hrvata
Bugarina i Slovenca Svata;
I mladici našoj drobnoj lozi
Upravljat će k Slovinkinji Slozi
A onda će sva četiri brata
Uz
svog Meda kitit rajska vrata
V. V.
V.
Slovinac
br. 21 1880.
1880.
Нема коментара:
Постави коментар