Dalmaciji
L’jepa
seko, uz to sinje more,
Ti si alem
u slovinskoj kruni,
Baš čarobna
uz ponosne gore,
Ka’ kraljica kada se okruni.
Al’
ti zloća hoće da otruni
Ćud
slovinsku, djedova uzore,
I
djecu ti megju sobom buni,
Di ognjište slovin-mira gore...
- Snažna zemljo, trepete Rimljana,
‘Kaži sv'jetu, da si slovin-grana,
Hlad čestiti svega sinjeg mora!
***
S ravnog Zadra do kršnog Kotora
Vidaj djeci ono brackih rana,
Za Slovirstvo budi odabrana!
Vid Vuletić
Vukasović
1880.
Нема коментара:
Постави коментар