Živko (najvjerovatnije Vid Vuletić Vukasović) - Samoživac i slijepac

 

Samoživac i slijepac

Sl’jepac ne zna što je rujna zora,

Bl’jedi mjesec i sv’jetla danica,

Žarko sunce, sv’jetska uzdanica,

Rani osmjeh našeg siiieg mora;

Ne zna što je šara ružičica,

Što plavilo glavica i gora,

Zelenilo lovora i bora,

Perje ptica, krilo leptirića! —

Samoživac od sl’jepca je gori,

Nema srca, san mu zlato mori,

Ne zna turska odrta balija,

Kad je Svetac ni Zdrava Marija:¹)

Bez pjesme je, s bližnijem se bori,

Dok bez nade, u grob se obori . . .

Živko (najvjerovatnije Vid Vuletić Vukasović)

¹) Balija je turski seļak, biva neznalica. Poslovica je prava u Hercegovini: „Ne zna balija, kad je ićindija*,) a u Dubrovačkomu: Ne zna turska balija, kad je Zdrava Marija. — Kaže se о neznalici, samoživcu bez srca.

*) Ićindija, od turskoga ićindi, večerni čas; ićindi, ikindi, koji dijeli na dvije jednake polovine prostor vremena od podna do zahoda sunca ; a znači i molitva, što je propisana muslomanima u taj čas; a to je pak treća od pet dnevnijeh molitava.

Срђ: list za književnost i nauku / Antun Fabris ‐ бр. 5, март 1902.