Срђ - U prirodi - Z. Z. Z. (najvjerovatnije Luko Zore)

 

U prirodi

Srpski momci, srpske mome,
Da vam nešto kažem;
Ikri rosna livada;

Na ńoj mladi i mlada.

Nad vodicom studenom
A pod gorom zelenom
Pop’jeva pastirica:

Odgovara gorica.

Iz daleka sa sela
Bruje zvona vesela;

Niz hrid potok žubori,

Mladi s mladom govori.
Kupe miris vjetrići
Po zelenoj šumici,

Pjeva tica ļubļena
Kraj ļepira šarena,
Lepir s čelom prel’jeće
S lista, s voća na cv’jeće
U skupu i na samo
Amo, tamo, onamo.

Mile mravi po zelenoj travi,

A krjesovi čiče po dubravi.
Dvoje drago ne mari
Za ovake sve stvari:

Samo slasti nahodi
U ļuvenoj slobodi.

*

Srpski momci, srpske mome,
Da vam nešto kažem:

Sine more pred nima
Kraj sakriva očima;

Jarko sunce ozgora,

Sunce opet sred mora:

Trepti nebom visok’jem
Na vodama dubok’jem.

Tamo vali titraju
Pri ostrvu, pri kraju;

A tamo se ogleda
Gora s selom sprijeda;

Tamo pjene žamore
Oko lađe niz more.

Tamo vesla lađama
Plamtaju u zrakama.

U to gdjegdje tihano
Glava riba lagano
Na vrh vode plašljva
Kano moma stidjiva.

Galeb savi pod oblak se plavi,
Pod galebom na jedro su splavi.
Dvoje drago ne mari
Za ovake sve stvari:

Samo slasti nahodi
U ļuven oj slobodi:

*
Srpski momci, srpske mome,
Jel’te pravo kažem? . . . .

Z. Z. Z. (najvjerovatnije Luko Zore)

 

Срђ: list za književnost i nauku/Antun Fabris ‐ бр. 5, март 1902.