Vid Vuletić-Vukasović - O slavi Branka Radičevića

 

O slavi

Branka Radičevića

 

Gjacima

 

Eto mu se ladna kopa raka,

Tu će Branku zemlja biti laka!

Stražilovo radosno mu prima

Svete kosti, a živa ga ima

Slavski narod sve dok bude v’jeka,

Jer se ori vječne pjesme jeka

Od Balkana do sinjega mora,

Sinjeg mora do tatranskih gora,

Jeka pjesme, pjesme od miline,

Koja hitro do zv’jezdá se vine,

A u zvijezdam’ svog Branka zagrli,

Pa na zemlju opet s njime hrli,

Leti s Brankom i prosiplje cv’jeće,

A uz cv'jeće svake dobre sreće,

Te se hvata dobrijeh junaka, -

Pozna Branko svoja čeda laka!

Tad se krene kolo vilovito,

Vilovito, slavsko, strahovito,

A u kolu bratac braca znade

I pjesnom se mileno naslade...

Gdje je kola, nije neveselja,

A Brankova to je živa želja,

Živa želja, da se kolo vije,

Da se vije, sve dok zore nije,

Pa ondara, nek' je svukud Sloga,

Nek’ brat radi uz brajena svoga,

Nek’ se krči njiva nekrčena,

Nek’ se s’ječe gora posvojena, -

 

Pa opeta, ka’ od mila Boga,

Nek’ zasjede brat uz brata svoga,

Te za sofrom nek’ se s njime grli,

I uz pjesmu nek’ opeta hrli... –

Hoće Branko, da ga spominjemo,

Spominjemo, kad se sastanemo,

Braćo gjaci, mlagjani ortaci,

Našem rodu bas sunčani traci!..

Gdje su gjaci, tu se bogme žive,

Tu nezbore njeke glave krive,

Tu se bolje rodu poje slava,

Tu je Branku zadužbina prava! –

Stražilovo sad cvijećem miriše,

Svaki žbunjić veselije diše,

Svaka moma hitrijeg’ je kraka,

Jer je Branku sad zemljica laka!.. –

 

Vrli gjaci, tamo na Dunavu,

Kad slavite Stražilovu slavu,

Sjetite se, ah, tako vam’ Boga,

Uza Branka i Šćepana svoga, ...

Nek’ mu ljubi mošti Budva mala,

 Od Branka vam baš s nebesa hvala! –

***

Lome gore vatreni koraci,

Narod čuje, da se kreću gjaci

Stražilova put Sinjega mora,

Šćepanu je ovo sjajna hora!..

 

Vid Vuletić-Vukasović

 

1883.