Marko Ivov Kuljača - Pedeset drugo ljeto je prošlo...

Marko Ivov Kuljača

Pedeset drugo ljeto je prošlo

od kada gazim po zemlji zlata

i obijam se po tuđih vrata

Od petnaeste do šezdesetosme

vrijednog života najbolje dane

bez sreće i veselja provedoh tako,

A, kad se sjetim moga djetinjstva

i moje divne Boke Kotorske,

kuda sam nekad čuvao ovce

i čedne djetinjske proveo dane

tada mi se želja iznova rađa

da zaboravim sav drugi svijet

i da se jednom opet vratim

u rodni, drugi zavičaj svoj.

Srećan je ko živi u domu svom,

sa braćom svojom radi i gradi

za bolju budućnost i narod svoj.

Oj, Boko Kotorska, sa gordim Lovćenom

okićena plavim Jadranskim morem

i visokim brdima Crne Gore,

biću ponosan opet da vas vidim

u bratstvu i jedinstvu Jugoslavije. –

Marko Ivov Kuljača

Narodni Glasnik  Čikago  1963.

Marko Ivov Kuljača - Čovjek nestaje, a zavjet ostaje

Čovjek nestaje, a zavjet ostaje

Samouk sam, ali nešto znadem.

Po brdima čuvao sam ovce.

U školi sam malo naučio.

Po tuđini mladost izgubio,

Al’ od ljudi nešto i primio.

Za nagradu teška iskušenja,

Projuriše kroz pedeset ljeta

Sad kad bih se iznova rađao,

Ja bih život bolje spoznavao.

Mladost luta i klade obara,

Al’ iskustvo nauku nam stvara.

Šta će život gdje ne služi zdravlje,

Il’ bogatstvo gdje veselja nema?

Blago tome koga zdravlje služi

I svom rodu bratsku ruku pruži

U svome domu mirno živi.

Teško onom koga svijet mrzi.

Vrijeme leti – munjevito sine,

A čovjek se životom razmine,

Brige stvara, teško breme vuče

I po zdravlju samog sebe tuče.

Zašto se vlade uvijek biju

I istinu od naroda kriju?

Kad na zemlji za sve sve hljeba ima,

Samo pravde da upravlja njima.

Da se tuđe dobro ne prisvaja,

Nit’ prirodno vrijeme dozvoljava.

Hajde ljudi da se upoznamo

I životni teret olakšamo,

Jer svako mora umrijeti

Ništa sobom neće odnijeti.

Budva, 1982. godine

Marko Ivov Kuljača – “Sjećanja i zapažanja”