Ivan Trtanj - Dvije pjesme

Osvojitelju Lovćena

gen. vojskovodji

dr-u Stjepanu  pl. Sarkotiću

Sokole sivi!...Imasmo ljudi,

imasmo povjest pravih junaka

umom i mačem... Nit’ udes ljuti,

niti im spomen prekrila raka,

a za njih danas i tvoja slava

s gusala roda svuda ozvanjava.

Junak ti Hrvat ponosom poje,

s junaštva tvoga prepunan sreće,

uz prve borce od krvi svoje

na piedestal i tebe meće,

Hrvatska tebe njihala majka,

ponosni s tog su tvoji Hrvati!

Da, ti Hrvat, Lovćen to zbori,

Termopil ovaj ljutih megdana,

odakle tvoja slava sad uči

na udes sviju zlogukih vrana,

ko klasje kosa tvoja je šaka

srušila ovog gordog junaka...

Hrvati zato hvalu ti kliču,

hosna pjeva Dukljanin svaki,

u grudim nade nove im niču

na bolji život, ponosni, laki;

satro si glavu gladnoj aždaji,

slobodu dao zetskoj domaji!

Ni Cezar nisi, ni Aleksadar,

ni Osman moćni, ni Bonaparte,

što silnom vojskom mienat je kadar

naroda malih domova karte,

Zrinović ti si, što dom i kralja

braniš i čuvaš od zmajskih ralja!

Olimpa liru skinut bih htio,

dostojno da te slaviti mogu,

jer glavu ti si dušmanu svio,

rad kog sam suzu prolio mnogu;

osinjak ovaj vječnog nemira,

korito sad presahlog vira.

Sokole sivi!... Genij Hrvata

iskrenu hvalu sada ti šalje:

Hrvatska krunu od suhog zlata

Hrvatskoj majci sjat’ i dalje!...

Hvala ti, lane, junačka hvala

od svih Hrvata s mora i žala!

13/26 maja 1916 u Zagrebu

u listu Hrvatska,

organ „stranke prava za sve hrvatske

zemlje”

 *****************************************

Hrvat bratu Srbinu

Ja ne mrzim tebe, brate,

kleveta to bješe pusta,

ja bih dao život za te

i zalogaj zadnji usta!

Tvoja radost jest i moja,

tvoja tuga i moja je,

tvoja suza, bez pokoja

i na mom se oku sjaje!

I ja mrzim iz dna duše

sve tudjince, sve grobare,

što nam sreću doma guše,

što sužanstvu izmećare...

Dom ih primi, dom naš jadni,

s brda, s dola, sa svih strana,

kad su bosi, goli, gladni

ovdje našli topla stana...

A za hvalu? ... Šuti, šuti!

tek  jakrepi iz tamnica

znadu naš taj udes ljuti,

cikli dar nam od tudjinca!

Al’ im pakost vje zaludu!

puče kamen s našeg groba,

puče ko na zadnjem sudu,

nema više bjednog roba!

Svaki Hrvat sad Srbiiu

na grud pada ko brat pravi,

što je bilo, sve to minu

i bezdanoj zaboravi!

Suzam nam je veće dosta

namočena žića knjiga,

jedno samo nam osta:

jedan dom i jedna briga!

Hrvat Srbu brat je mio

Srbin njemu uzdah čisti:

pjevo, plako, gje ko bio

nek su nam puti isti!

Nek procvate dom nam sveti,

isti Srbu i Hrvatu,

dosad ko Hrist razapeti,

sad budimo bratac bratu!

Ilustrovane novine

25. novembra/8. decembra 1918