Antun Kazali - Iz Davorija

 

Iz Davorija

 

Sad na noge, sad je vrijeme

Za krst sveti i slobodu,

Crnogorče, slavno sjeme

Prvi vojnik u narodu.

 

Moslem gnusni na nas vrvi,

Svetinju nam hoće strt!

Sad na noge, vojnik prvi,

Il’ pobjedu, ili smrt!

 

Kano vjetri o Lovćenu,

Kan’ o hridi Crmnic-r’jeka,

Obvraćaju huk i pjenu

Bojak bijuć s njim’ od vjeka,

 

Tako s polja, tako s mora

Na nas srće carski rob;

Rinula ih Crnagora,

Il’ im dala smrt i grob!

 

Tri smo v’jeka brda naša

Svetinju nam sačuvali,

Il’ padiša, ili paša

Po klancih su naših pali!

 

I čopori divlji ovi

Kan’ i prvi sad će past!

Napr’jed, napr’jed, sokolovi,

Za krst slavni i za čast!

 

Ali čvršće, ali žešće

Duh i srce sad napnimo;

Pogledajmo puškom češće,

Bolje okom zamjerimo.

 

Nikad zrno tu bez smrti

Ne hvrknulo nikad van!

Da premetne – nek ih strti

S’jevne vjerni jatagan!

 

Veće Moslem ne vojuje

Ni za Huri, ni za Boga!

Rob robová sad trguje

Svog života, duha svoga.

 

Izlam, Huri, neko doba

Mamiše ga na svoj rat,

A sad Inglez i Hudoba

Tjeraju ga ljude klat.

 

Inglez, Moslem, sve jednako

Dušman krsta i slobode,

A nuka ih sami pako

Da ih zguše gdje god plode!

 

Himba Inglez ima zlata,

Ima krvi podli crv,

Na zlato ga Inglez mata,

Prodava mu Moslem krv!

 

Čvršće žešće! Nek oćuti

Ko kupuje, ko prodava,

Kako Slavljan zmaj preljuti

Trg sramotni obožava.

 

Kupljenike nek dočeka

Šarka puška, britki mač!

Nek osladi kupce jeka –

Ženski lelek, dječin plač!

 

A izdajnik da s’ ukaže

Svog naroda, svoje vjere!

Put krvnika Omer-laže

Sve nam puške nek zamjere!

 

Taj plašivac da se javi!

Kod ženicâ sad mulog;

Nema srca ko ostavi,

Svoje krvi, Boga svog.

 

Antun Kazali

Slovinac Br. 5.  U Dubrovniku dne 1 Julija 1878.