Antun Lijepopili - Krstaš vije

 

           

 

Krstaš vije....

Spjevao A. pop Lijepopili

 

Krstaš vije - svak se bije

dà slobode hora jest;

ili sada il ikada

nužda tjera, uči sv’jest.

 

Glasak bukne - puška pukne,

trepti srce, krvca vri!

zrno zvizne handžar blizne

„Kleti Mujo padaj mri.”

 

Krvopijo Osmanlijo!

pestoljetâ, treš nam dom;

dosta veće teške smeće,

bež’je ruke mi smo grom.

 

Kopilino oj mrcino!

kušaj snažne mišce mah,

Mučenika nesretnikâ

užasan nas bodri dah.

 

Ti grobnike žrtvenike

gazio si b’jesan, lak,

krst d’jelio i ckvrnio

djeve, djecu, sveti brak.

 

Oj balijo haramijo

iz te kože goniš nas?

prisojkinjo gadna svinjo

ej zabaci divlju las’.

 

Kuće nije - bašta gnjije,

pust osta nam kuku dom!

pilad mlada - mre od glada

prosi starac, zdrav i hrom.

 

Nek mogući – rukujući

podupiru leša tog:

toga smrada - ipak gada.

daće svladat sloga, Bog!

 

Našom prije - od te zmije

spasili smo krvi sv’jet;

sad slobodu svome rodu

prisegosmo ili mr’jet.

 

Oj Srbine - majčin sine!

ti ne gledaj vlastit jad;

biće rane izvidane

ak’ ustraješ samo sad.

 

Oj Hrvati dušman plati,

već izdiše, već ga ni;

ei priskoči - osvjedoči

u tom kolu da smo svi

 

Bugarine - jadni sine,

pokolj tužiš, gnjetež, jad;

uzdisaja kletog vaja

opraštaj se eto sad.

 

Oj Slovenče - naš miljenče

sred junaka gdje si ti?

boso golo krvno kolo

zaigrasmo braća mi.

 

Svi najprvi naše krvi

taj vam budi sretan krak,

sred slobode - mili rode

iščeznuće strašan mrak.

 

Krstaš vije svak se bije,

ko se krsti, žurno haj!

dan osvete - jest nam svete,

nek nestane kleti zmaj.

 

Zora puca- srce kuca,

braća hrle svet u stan,

raduju se rukuju se

u slozi im svane dan!

Antun Lijepopili 

U Dubrovniku dne 16 Decembra 1878.