Vid Vuletić-Vukasović - Talijanka – Spljećanka

 Talijanka – Spljećanka

 

Krasna li si l’jepa vilo

Divna struka i uresa!

Ljubezno je tvoje krilo,

A lice ti ka’ s nebesa !

Zašt’ se zoveš talijankom

A ne mladom Zor-Spljećankom?

 

Ah, mila si ka’ danica,

Ili pamik rujne zore,

lli krasna ružičica,

Ili tiho sinje more...

Ali mi n’jesi Zor-Spljećanka,

Dali mlada talijanka!

 

Ah, mila si kako rosa,

Ili snijeg na planini,

Glasak ti je ka’ u kosa,

Pogled sunce na vedrini...

Po glasu si talijanka,

A ne mila Zor-Spljećanka!

 

Tugjim glasom eto sloviš,

A svojega sv’jetu kriješ,

Tugje cvijeće zašto gojiš,

A svojega ni poliješ?

Po tomu si talijanka

A ne krasna Zor-Spljećanka!

 

Slovinskijem svojim zvukom

Slovi naša l’jepotice,

I njeguj nam lijer rukom

Skromne naše ljubičice,

Tad ćeš biti Zor-Spiječanka,

A ne mlada talijanka!

 

- L’jepo ti ćeš tad pristati

Svojim strukom i ponosom!

A kad budeš zapjevati,

Svih će rajskim tim zanosom

Ushititi Zor-Spljećanka,

Bolje nego talijanka!

 

Čudno li će kucat srca

U grudima l’jepotica,

Kad se sjete, da t’ je krvca

Ka’ u vili hrvatica ...

Ljepša biće Zor-Spljećanka

Nego mlada talijanka!

 

Onda ti će moja vila

Poskoknuti od veselja,

Da Ljubica, naša mila

Vrši što je slovin-želja ...

Tada naša talijanka,

Biće krasna Zor-Spljećanka!

 

V. V. V.

 

                                                            br. 12 1880.