Kralju Petru Karađorđeviću
Osloboditelju Slovenaca, Hrvata i Srba
Ne, ti nisi svoga ostavio roda,
Kad je crna sila stala da ga ruši.
Sa vjerom u srcu, sa nadom u duši
Vodio ga stazom, gdje zori sloboda!
Lomna staza bila i teška i tavna
Najveći se orkan rušio nad njome,
Ali ti si stao na poprištu svome,
Da svoj narod bodriš na herojstva slavna.
Uz njega si bio u patnji i muci,
Dijelio si s njime i žalost i suze.
Kidao si lance, naše teške uze
Sa plamom u oku, sa mačem u ruci.
Padale su redom okrunjene glave,
Ali ti si osto velik poput diva,
Da ti do tri brata spasena i živa
Krune sveto čelo lovor-granom slave!
U Zagrebu, 8. prosinca 1918.
Rikard Katalinić Jeretov
Нема коментара:
Постави коментар