Pisma Tona Škutara iz zatvora

Pisma Tona Škutara iz zatvora

I.

Draga Anka,

moja Aranka,

što da ti zborim

da te ne morim:

Ja od febre gorim;     (1)

Vi neznate vanka        (2)

za ovu muku

i da ovdje tuku

bez prestanka,

i najveću mislost meni bi dali

kad bi me lijepo mušketali.                  (3)

II.

Ljubljeni stvoru,

ja nisam mogao imati sudbinu goru;

Tuku me danju, noću i u zoru;

Bojim se da sam skoro na umoru.

III.

Tukao me je jedan što nije znao da čita,

mučio me je da priznam da sam htio

ubiti maršala Tita,

a ja sam se jednom zaista šalio,

e da bi se neko u brijačnici nasmijao,

kako bih Tita dobro obrijao.

IV.

Tukli su me do iznemoglosti i preko rana,

tukli su me svakoga  božjeg dana;

jednom zbog pogešno pročitanih slova:

“Alegro, energico, marciale”,                              (4)

zatim zbog onih talijana, jadova,

pa čak i zbog tajne violinskog ključa,

i kad su već bili štufari od silnih tuča,

pržili me cigarama u nogu bosu,

naredjivali mi da samom sebi čupam kosu

i poslije svega toga jada i muke

morao sam još istima da cjelivam ruke.

A u predahu takvih krvavih bdijenja

molio sam Boga da se nad pržunom

sruši ona velika lovćenska stijena,

da me oslobodi ovih ljudskih hijena.

V.

U kvrge su me besramno vrgnuli,              (7)

a nijesu pomislili da sam cijelog rata

čekao na njih kao na rodjenog brata.

Nijesu me samo u kvrge vrgnuli,

nego su mi i glavu u kiblu gurali                 (8)

i čavle pod nokte zabijali.                            (9)

Nijesu me samo u kvrge vrgnuli,

nego su mi i kožu na remike gulili            (10)

i smijući se rane solili;

Što sve nijesu od mene činili

Hoće li to u Svetoga Luke zemlja da zacijeli?      (11)

Dali će jednom svijet da mi pravdu dijeli?

1 – strijeljati; 2 – groznica; 3 – napolju; 4 – “veselo, energično, u tempu marša”5 – dosadan, zsićen; 6 – zatvorom; 7 – okove; 8 – sud za vršenje nužde u zatvoru; 9 – klinac, ekser; 10 – remenje, kaiš; 11 – groblje sa crkvom Svetog Luke u Budvi.

Dragutin Deklić-Skit