Antun Višić - Crnoj Gori

 
Crnoj Gori
 
Uoči Vidov-dana 1876.
 
Spjevao Antun Višić
 
Crnagoro, zemljo mala!
Malena si, ali hrabra;
Gnijezdo sivih sokolova,
Izgled Srpstvu Bog t’izabra,
Svem Slavenstvu čast i dika
Dok je sunca i vidika.
Još za tobom svaki junak
Junačkijem srcem vene,
U dno duše slatke budi
Heroičke uspomene,
Mijenja misli crne, jasne
Ropstva i slobode krasne.
 
Ti pokuša smrt junačku
Borbu, slavu i slobodu;
Spominješ nam divnu prošlost;
Pružaš jošte jadnom rodu
Sjajan primjer bratskog sklada
Nadu pako spasa sada.
U Krusama, na Grahovu,
Ispod Gacka pa do Skadra
Ti pokaza svemu svijetu
Što je tvoja ruka kadra,
Kruto biješ, strah zadaješ
I junački vazda sjaješ.
 
U boju si junakinja,
Ljuti plamen, vatra živa;
Viteškinja plemenita
U pobjedi milostiva,
A u miru vazda časna
Kako djevičica krasna.
Crnagoro časna zemljo
Ti si spas naroda tvoga;
Zašto stojiš? Što li čekaš?
Vidji tugu roda svoga!
Jami rukom handžar ljuti
Put slobode te se uputi.
 
Kosovo ta ljuta rana
Na srcu ti jošte leži;
Još od onda tužno roblje
Za slobodom živo teži.
Još zakletva živi sveta,
Ali gdje je srpska osveta?
Zadaća je tva golema,
Ali udri strašno gorko,
Udri složno crnogorče
I ti hrabra crnogorko,
Granuće već sunce žarko
— S Urvine se diže Marko.