Milan-Miško Gogić - Idila

Idila

Kad otškrinem prozor na djetinjstvo davno

i povratim dane vezane za sreće,

tad od topline ujakovog doma

kolko god se trudim neću naći veće.

Tu je Kotor, Muo, more pored kuće,

mandraći u kojim ljuljuško sam barke,

dolje u zalivu bijeli brodovi

sa kojih se viju visoke katarke.

Tu sam prvi put “s tikvama” plivao

i na udici od konca ulovio špare,

uljepšavao kosu zbog jedne djevojke

i noću na obali slušao gitare.

Tu na Vrmcu, čarobnome brijegu,

gdje mi je sve bilo tako znano,

svakog jutra od šest sati

čuvao sam kozu Šutu ilegalno.

Šuta je otmeno brstila lišće,

ja sam za sestru brao kupjene,

i kad smo se pred podne vraćali kući,

ne bješe niko srećniji od mene.

Milan-Miško Gogić