Dubrovnik
Putniku koji mu
dohodi na posjete
Piantossi
nemica gente al nostro albergo
in seno.
Om.
Odis.
Slavnog grada uz
ulice stare
Iz daleka,
putniče! kad dogje;
Nemoj pazit na
današnje kvare,
Misli samo na
sjaj koji progje.
Puk mu, jadan!
sve dušmanske dare,
Poput hljeba spasonosnog glogje:
A ne vidi, e dušmani šare,
Tek da sreća
svaka ga mimogje.
Groblje pusto on ti kaže sada
Veljih ljudi, i poštene suze
Malog broja, pri općemu sramu;
Аl se sjeti da se mačeš hramu,
Gje mah, za čas, ludilo preuze;
A kroz suze da prodire nada.
Nikša Gradi



Нема коментара:
Постави коментар