Prigodom
otkrića spomenika
Stjepanu M. Ljubiši
Ponosan gradić, malena Budva, rodni moj kraj…
Svečano navukla ruhom ko nevjesta mlada –
I šireć ruke, na grudima zahvalna prima
Jato braće, što stigli su, da s njome dijele
Najradosniji joj dan!
Tutnjite prangije stare – nek jeknu nam brda,
Zastave sloge okitite zidove gradske,
Glasovi pjesme s grla i trublja razljež’te se
dolom
I zvona sa crkvenih tornja slavite slavom…
Javljajuć svečani čas!
Zavjesa spušta se tiho, mjeden javlja se lik
Borca bratske sloge, koj’ zlatnim perom u
ruci
Opisa Boku njim divnu i oživi priče…
Naš “Njegoš u prozi”, naš Stjepan Mitrov
Ljubiša
Budvanski slavljeni sin!
Zdravo mjedeni kipe, koj’ u sazdanju svome
Zahvalnog priznanja, okupi majčinu djecu
Dviju vjera, da skupa, složno dadu Te rodu,
E da lik Tvoj mjeden ponavlja riječi svete:
“Teško onom koji kukolj medju braćom sije!”
Slava Ti Stjepane naš!
U Splitu, 12 septembra 1934
Ivo Gj. Mirković, učitelj u m.
Глас Боке
бр. 93
Нема коментара:
Постави коментар